Eksperimentalni organizmi

Lumbricidae

Gujavice pripadaju koljenu Annelida (kolutićavci), razredu Oligochaeta (malokolutićavci) i redu Opisthophora. Iako ne postoji opće prihvaćeno stajalište o daljnjoj taksonomskoj klasifikaciji, temeljem najnovijih istraživanja predloženo je 16 porodica od kojih 6 obuhvaćaju akvatičke i poluakvatičke vrste, dok su preostalih 10 porodica kopneni oblici opće poznati kao gujavice. Većina europskih vrsta i sve vrste na području Hrvatske pripadaju porodici Lumbricidae. Najčešća podjela gujavica je u tri morfo-ekološke kategorije: epigejne, endogejne i anecične gujavice. Epigejne gujavice su prisutne ispod listinca, trulih panjeva, u površinskom dijelu tla, te na mjestima s povećanom količinom organske tvari. Endogejne vrste su većinom nepigmentirane i kopaju horizontalne hodnike kroz tlo. Ne izlaze na površinu. Anecične vrste, čiji je predstavnik Lumbricus terrestris, kopaju vertikalne hodnike u tlu, te se hrane i razmnožavaju na površini tla.

Eisenia fetida (Bouché) je Najčešće uzgajana vrsta gujavica, te ujedno zbog dostupnosti standardna vrsta za toksikološka i ekotoksikološka istraživanja tla. Vrsta prisutna u okolišu s velikom razinom organske tvari, kao što su kompostišta ili nakupine stajnjaka. Jednostavno se uzgaja i razmnožava. Epigejna vrsta.

Enchytraeidae

Porodica Enchytraeidae sadrži 27 rodova i oko 500 vrsta, međutim, nove se vrste opisuju svake godine. Većina vrsta su hermafroditi, međutim postoje i partenogenetske vrste, te vrste koje se razmnožavaju fragmentacijom. Enhitreide su široko rasprostranjene od Arktika do tropskih područja, ali je znanje od njihovoj distribuciji, produktivnosti i aktivnosti većinom limitirano na europske vrste. Enhitreide su uključene izravno i neizravno u proces razgradnje, te mineralizacije nutrijenata. Izravno, konzumiranjem velikih količina organske tvari i neizravno stvarajući strukture u tlu i utjecajem na aktivnost i funkcioniranje mikrobne zajednice kroz svoje hranjenje. Utjecaj enhitreida osobito je važan u kiselim i nutrijentima siromašnim ekološkim sustavima, npr. tresetišta umjerene zone i borealne šume, gdje su i dominantna skupina faune tla u pogledu biomase.

Kolutićavci iz roda Enchytraeus koji žive u tlu, predstavljaju ekološki relevantnu skupinu vrsta za ekotoksikološka istraživanja. Iako su enhitreide česte i u tlima gdje obitavaju gujavice, također ih često nalazimo i u onim tlima gdje gujavica nema. Enhitreide se mogu koristiti za laboratorijska istraživanja, ali i za polu-terenska i terenska istraživanja. S praktičnog stajališta, mnoge enhitreide su jednostavne za uzgoj i rukovanje, te imaju znatno kraće vrijeme izmjene generacija nego gujavice. Trajanje reprodukcijskog testa kod enhitreida traje 4-6 tjedana, dok je za gujavice (Eisenia fetida) trajanje testa 8 tjedana. Dvije najčešće vrste koje se koriste u takvim istraživanjima su Enchytraeus albidus i Enchytraeus crypticus.

Enchytraeus albidus jedna je od najvećih vrsta enhitreida veličine do 35 mm. Rasprostranjena je širom svijeta. Lako se uzgaja i razmnožava u različitim organskim podlogama. Životni ciklus je kratak te jedinke postaju spolno zrele između 33 dana (pri 18°C) i 74 dana (pri 12°C). Za testiranja se koriste kulture koje su u laboratoriju barem pet tjedana (jedan reprodukcijski ciklus).

Enchytraeus crypticus jednostavna vrsta za uzgoj i razmnožavanje. Manje veličine od Enchytraeus albidus se stoga malo teža za manipuliranje.

Collembola (skokuni)

Skokuni kao predstavnici faune tla, predstavljaju ekološki relevantnu skupinu za ekotoksikološka istraživanja. Široko rasprostranjeni red člankonožaca iz razreda unutračeljusnika (Entognatha) koji žive u svim mogućim geografskim i klimatskim uvjetima. Imaju tanki egzoskelet koji je visoko propusan za zrak i vodu, te se po svojoj ekologiji znatno razlikuju od gujavica i enhitreida, koji se također koriste za ispitivanje djelovanja kemikalija u tlu.

Prosječna gustoća njihovih populacija je 105 jedinki / m2. Odrasle jedinke velike su između 0.5 i 5 mm, a njihova uloga u respiraciji tla te biomasi je procijenjena između 1% i 5%. Njihova glavna uloga je regulacija procesa tla kroz prehranu mikroorganizmima, te predstavljaju važan plijen za brojne epigejne i endogejne beskralježnjake, kao što su grinje, stonoge, pauci i kornjaši. Također doprinose procesima razgradnje u kiselim tlima obzirom da u njima nema gujavica i dvojenoga.

Folsomia candida vrsta skokuna, pripadnika mezofaune tla. Folsomia candida je rasprostranjena širom svijeta. Iako nije česta u prirodnim tlima, vrlo je brojna u tlima bogatim humusom. Nije pigmentirana i nedostaju joj oči. Razmnožava se partenogenetski. Jednostavna je za uzgoj.